Materijalnost i taktilnost su danas kod arhitekata, arhitekata interijera i inženjera na izuzetnoj cijeni. Na prvi je pogled teško objasniti kako je ovo obnovljeno zanimanje za materijale ušlo u arhitektonski krajolik. Baš kao da je arhitektura, u ovom ili onom mitskom trenutku u prošlosti, ikada mogla i postojati bez tih elemenata. Ipak, primjetne su neke tendencije. Za arhitekta, vladajuća kultura standardizacije stvara obilno ukrašen, ali istovremeno i prazan prostor. Neki arhitekti ovu prazninu koriste za nove mogućnosti i ponovno iskorištavaju ili transformiraju postojeće, "poštene" materijale umjesto da ih izbjegavaju ili ignoriraju. Slično istraživanje materijala kao isprepletenog društvenog, ekonomskog te iznad svega intelektualnog konteksta nedvojbeno je oblik istraživanja u arhitekturi ureda De Vylder-Vinck-Taillieu (advvt), mladog ureda sa sjedištem u Gentu. Štoviše, posežući izvan izvedivih aspekata i artikulirajući kompleksnost procesa razmišljanja, ovi arhitekti u svojim realizacijama dodaju takve suptilne slojeve da njihovi (nedovršeni) projekti postaju ekstremno krhki i opipljivi. Ovaj naizgled intuitivan pristup maksimalno je vidljiv u transformaciji nekadašnjeg regionalnog puba u Oudenaardeu u obiteljsku stambenu kuću.